Kada se radi o sahranama, mnogi ljudi ističu da su cene kao za svadbe, pa i više. 

Koliko košta jedna sahrana i kakve sve zahteve imaju ljudi, otkrio je u emisiji "150 minuta" vlasnik pogrebnog preduzeća Radiša Mihajlović Drnda:

- Iza penzionera ipak stoji PIO fond, a nažalost, za ljude koji nisu stekli tu penziju, normalno povlači familija. Cena prvo zavisi od toga gde se sahrana održava, da li u manjem ili većem mestu, kao što je normalno. Stanovi su skuplji u Beogradu, nego u Požarevcu ili Kučevu, tako su i grobna mesta skuplja. A sama oprema, ona se negde kreće otprilike isto - navodi Radiša i kaže da je u provinciji i cena sanduka jeftinija nego u Beogradu. 

- Kreću se od 30.000, pa na gore - navodi Radiša i otkriva da je njegovom preduzeću najskuplji sanduk 2000 evra, ali i da postoji ozbiljna razlika između njega i onog jeftinog.

- Najobičniji sanduk je neko jeftinije drvo, to je jednostavnije urađeno, tu nema puno dodataka, za razliku od kovčega od 2000 evra, koji je recimo od hrasta ili nekog plemenitog drveta i onda tu još imaju bordure, gravure, luksuznije ručke, sve je to luksuznije. To su ustvari sarkofazi. 

Iako postoje i aluminijumski kovčezi, koji mogu da traju i po 100 godina, Radiša navodi da kod nas to još nije zaživelo i da se ljudi ne odlučuju baš za tu varijantu:

- Ne može da se ugravira, ne može da se izdekoriše, tako kao što drveni može.

Ukoliko se pitate ko su ljudi koji "na onaj svet" odlaze kao "faraoni", Radiša otkriva:

- Sve to zavisi od materijalne situacije ili po zaslugama, ali i da narod to vidi.

Pojedini ljudi u kovčege ostavljaju novac i zlato, pa dolazi i do pljačkanja grobova, dok se u nekim delovima zemlje još uvek iznajmljuju narikače, koje plaču po sahranama. 

Poznato je i da mnogi ljudi za života ugovaraju sve vezano za sahrane, a vlasnik preduzeća otkriva i da se desilo da čovek dođe pa isproba kovčeg, legne u njega i vidi da li mu odgovara. 

Šta je još Radiša ispričao vezano za sahrane, poslušajte u snimku: