Istina je da većina sukoba zapravo nije vezana za problem koji se vidi na površini. Prema pravilu sukoba "90-10", samo 10 odsto svađa proizilazi iz trenutnog problema, dok je 90 odsto izazvano dubljim emocijama – nezadovoljenim potrebama, starim ranama i neizrečenim strahovima.

Kada se fokusiramo samo na okidač, propuštamo da sagledamo pravi problem, pa se isti sukobi stalno ponavljaju. Dakle, kako da prekinemo taj ciklus?

Američki psiholog Mark Travers ističe da prekidanje ciklusa počinje razumevanjem onoga što zapravo produbljuje sukob, i učenjem kako da se pozabavimo onim što je "ispod površine", a ne samo onim što se vidi.

Na prvi pogled izgleda da većina sukoba proizlazi iz svakodnevnih problema – zaboravljenih obaveza, neodgovorenih poruka ili nedostatka truda u vezi.

Ti okidači čine samo 10 odsto sukoba i deluju kao da imaju jednostavna rešenja: više slušanja, bolje planiranje i više pažnje. Ipak, i pored pokušaja da se ponašanje popravi, napetost često ostaje. To je zato što pravi sukob nije u samoj situaciji – već u onome što ona predstavlja na dubljem emotivnom nivou.

Preskočen izlazak može izazvati osećaj da nismo važni. Ignorisani razgovor može podsetiti na stare rane i osećaj da smo nevidljivi.

Ove emocionalne "podstruke", koje čine 90 odsto sukoba, proizlaze iz nezadovoljenih emocionalnih potreba i nesigurnosti u vezi koje treba razrešiti.

Jedno istraživanje koje je analiziralo nasilne sukobe među zatvorenicama pokazalo je da se iza naizgled trivijalnih svađa zapravo krilo pitanje dominacije i borbe za društveni status. Kada uloge i granice nisu bile jasne, sitne nesuglasice lako su prerastale u borbu za kontrolu.

Iako romantične veze nikada ne bi smele da uključuju fizičko nasilje, psihološki mehanizam može biti sličan. Sukobi oko sitnica često prikrivaju dublju borbu za potvrdu, autonomiju ili emocionalnu sigurnost.

Povezane vesti