Tokinov junak poseduje normalnost kao supermoć. Ovaj neobično obični Beograđanin, između policijskih privođenja i saslušanja, vodi sasvim običan život u samom srcu Beograda, u kojem uspeva da radi i zaradi, prošeta se sa psom, okupa u Dunavu, da popije koju, porazgovara s lokalnim taksistom filozofom, da se fer potuče, pa i da se zaljubi u svoju advokaticu. Tu su i svakodnevni razgovori s fotografijama porodice koje više nema, kao i čitanje životnog priručnika predaka, koji nudi kratka i precizna „uputstva za rukovanje samim sobom“ i određeni broj neispisanih stranica koje tek treba popuniti.

Govoreći o svom prvom romanu, Tokin je rekao: „Prvi put sam ga u celini pročitao dve godine pošto sam ga napisao. Pre toga sam samo bio srećan što sam ga završio, a i plašio sam se da vidim šta sve tamo piše. Video sam da sam napisao mnogo više nego što sam želeo i mnogo manje nego što sam mogao. Ta mera mi se dopala, a dopada mi se i sada. Posle toga, tokom godina, svašta sam mislio o toj knjizi. Voleo sam je i mrzeo, nikada nisam bio ravnodušan, ni ponosan, uvek sam bio zahvalan što mi se desila. Korice mi se, na primer, mnogo sviđaju, i to što su se sa svakim novim izdanjem menjale boje, i to što je uvek taj gnjurac i letač ostajao.

Sada, deset godina od prvog izdanja, pročitao sam je drugi put. Izgleda da mi se sve više sviđa. Palo mi je na pamet da promenim neke stvari, ali onda sam se setio – ko sam ja da menjam.“

Bilo da ste se već upoznali s Tokinovim neobično običnim junakom ili ste tek na početku puta ka razumevanju šta znači posedovati normalnost kao supermoć, jubilarno izdanje „Najnormalnijeg čoveka na svetu“ pružiće vam utočište od svakodnevnog ludila.

Knjigu možete pronaći od petka 24. maja u svim Delfi knjižarama, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari delfi.rs, kao i na sajtu laguna.rs.