Označava uspomenu na pronalaženje Časnog Krsta na kome je Gospod razapet, kao i dan kada je vraćen iz Persije u Jerusalim.

Ovaj praznik prati izreka "Ko se Krstom krsti, za Krstovdan posti!", iz koje se već vidi da se tog dana praktikuje strog post, takozvano suhojedenje - jedenje namirnica biljnoga porekla bez termičke obrade, osim ako padne za vikend kada se razrešava post na ulju.

Na ovaj praznik sećamo se i Cara Konstantina i njegove majke, carice Jelene. On je bio prvi rimski car koji je oslonac našao u hrišćanskoj crkvi, a carica Jelena, obilazila je sveta mesta, sa željom da prnađe časni Krst Gospodnji, na kome je raspet Isus Hristos. U Jerusalimu je pronašla svetinju.

"Carica Jelena naredi da se idolski hram sruši, a zemlja i kamenje raskopaju i uklone. I kada se patrijarh Makarije pomoli Bogu na tom mestu, razli se divan miris, i odmah se ukazaše prema istoku Grob Hristov i Golgota, i u blizini njihovoj nađoše zakopana tri krsta, a zatim i klince kojima je Gospod bio prikovan na krst. A dok oni behu u nedoumici, koji bi od tri nađena krsta bio Hristov, dogodi se da u to vreme naiđe pratnja sa mrtvacem koga su nosili da sahrane. Tada patrijarh Makarije naredi onima što nošahu mrtvaca da stanu, i kretovi biše polagani redom na mrtvaca. I kada Krst Hristov bi položen, mrtvac tog časa vaskrse i, silom božanskog Krsta Gospodnjeg, ustade živ. Carica s radošću primivši časni Krst, pokloni mu se i celiva ga, takođe i sva carska svita njena. A neki, koji zbog teskobe, ne behu u stanju videti i celivati sveti Krst, moliše da im se makar izdaleka pokaže časni Krst da ga vide. Tada patrijarh jerusalimski Makarije, stavši na uzvišici, podiže Krst pokazujući ga narodu. A narod vikaše: Gospode, pomiluj! – Tako je počeo praznik Vozdviženja (= podizanja) časnog Krsta Gospodnjeg."

Ilustracija; Foto: cornfield/Shutterstock

Ovo je dan na koji se ne rade "teški" poslovi. Domaćice dan ranije spremaju kuću, da bi u čistom domu dočekale praznik, a preporučljivo je da taj dan svako ko može ode prvo na Svetu liturgiju i tako započne sve aktivnosti.

Trpeza za Krstovdan je uvek posna, a pored telesnog posta, ne sme se zaboraviti ni duhovni.

Stari je običaj da se na ovaj dan stoka premazuje katranom u zanku krsta da bi sezaštitila od bolesti. U narodu se veruje da se na Krstovdan zmije povuku na počinak i da ih od tada više nema.U svim selima isplaćuju poljake, koji čuvaju polja od Đurđevdana do Krstovdana i koji teraju ptice i naplaćuju globe od onih čija stoka pravi štete na tuđim njivama. Isplaćuje se onoliko koliko je dogovoreno o Đurđevdanu.

U našem narodu se veruje da na Krstovdan - 11. po starom, odnosno 27. septembra po novom kalendaru, treba iskopati rupe za sađenje voćaka, kako bi im se grane što više razgranale. U okolini Leskovca na ovaj dan Ijudi su u crkviosveštavali bosiljak, grožđe, žito i jabuke. Taj osveštani bosiljak držali su sa ikonom i on je kasnije služio za razna isceljenja. U mnogim krajevima se tog dana predskazuje i vreme:

- Ako je na Krstovdan oblačno, zima će biti bogata snegom, a ako je suvo, naredna godina će biti sušna.

- Ako do Krstovdana ne odu laste, neće biti jake zime.

- Tiha kiša o Krstovdanu predskazuje blagu zimu.

- Grmljavina o Krstovdanu predskazuje plodnu godinu.

- Posle toplog i suvog septembra predstoji hladan i kišovit oktobar.

- Septembarska kiša - zlato njivama, otrov vinogradima.

- Što "ne skuva" avgust, "skuvaće" septembar.

- Kakav septembar, takav i mart.

- Ako je Krstovdan oblačan, zima će biti snegovita. Ako je vedar, biće suvomrazice.

Za ljude rođene na ovaj dan veruje se da na svojim nejakim plećima nose senku Časnog krsta i da su zato pred Bogom posebno odgovorni za svoje postupke.

Običaj je da se na današnji dan bere i posvećuje bosiljak. Slavi se kao krsna slava.

Povezane vesti