Čuli smo svi, a možda ponekad i kao izgovor za kašnjenje koristili tih famoznih „akademskih 15 minuta“. To je ono što, kažu, može da se istoleriše. Sve preko toga nije u redu, a sve što je do 15 minuta je prihvatljivo.

Međutim, otkud uopšte ta fraza „akademskih 15“? Zašto baš akademskih i da li se time želi istaći nekakav poseban značaj onih koji kasne?

Pravilo akademskih 15 minuta nekada je, zapravo, stvarno imalo smisla. Danas više nema, ali se i dalje često koristi, više iz potrebe za dobrim izgovorom za kašnjenje.

O čemu se radi?

Pa, nekada davno, đaci nisu imali satove na ruci ni u džepu, a vreme je označavalo crkveno zvono koje bi se čulo na pun sat. Nakon što se zvono oglasi, učenici su imali 15 minuta da dođu na čas.

Akademskih 15 minuta je i danas mnogima vrlo zgodan izgovor. Koriste ga i sami profesori.

Objašnjenje ovog pojma uglavnom se pronalazi na stranicama švedskih univerziteta, pa je moguće da je nastalo upravo tamo. Naime, u švedskim školama gradovima Upsali i Lundu, svi studenti živeli su u blizini katedrale. Kada bi čuli crkveno zvono, imali su još 15 minuta da se pojave na predavanju.

Tradicija se održala do danas u velikom delu Evrope. Retko ko zna odakle potiče ovo pravilo, ali niko nema potrebu da ga preispituje. Naročito oni kojima uvek nedostaje tih 15 minuta da negde stignu na vreme.

Povezane vesti