Iako se glas svakodnevno čuje tokom govora, postoji nešto prilično neprijatno u slušanju sopstvenog glasa na snimku ili videu.

Koji je razlog?

Razlog zbog kojeg slušanje sopstvenog glasa na snimku izaziva takvu reakciju leži u razlici između dva fenomena - sprovođenja zvuka kroz vazduh i sprovođenja zvuka kroz kosti. Tokom govora, glas se percipira kroz vibracije u sitnim kostima unutar ušiju i lubanje, ali i kroz vibracije vazduha. Međutim, kada se glas sluša na snimku, percipira se isključivo zvuk koji dolazi kroz vazduh, objašnjavaju iz univerziteta u Tokiju.

Zbog toga zvuk zvuči poznato, ali i pomalo drugačije nego što se očekuje. Zvuk koji se prenosi kroz kosti ima niže frekvencije, dok zvuk koji dolazi kroz vazduh ima nešto više frekvencije. Upravo zbog te razlike glas na snimku često ne odgovara očekivanjima, što izaziva neprijatnost.

Psihološkinja sa Univerziteta Eseks, dr Silke Paulman, u razgovoru za "Guardian" navela je da viši tonovi glasa, od onih koji se očekuju, mogu izazvati neprijatnost jer ne ispunjavaju ta očekivanja. Glas igra ključnu ulogu u oblikovanju identiteta, a spoznaja da zvuk ne odgovara slici o sebi, može da bude neprijatno iskustvo.

 
 

Povezane vesti