Cveti su pokretni hrišćanski praznik kojim se obeležava Hristov ulazak u Jerusalim. Ovo znači da se ovaj praznik proslavlja u zavisnosti od toga kada je Uskrs jer se praznuje nedelju dana ranije.

Praznik je ustanovljen u Jerusalimu krajem IV veka, za uspomenu na poslednji, carski i svečani ulazak Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim, i na poslednju nedelju njegovog života.

Cveti se slave u svim hrišćanskim zemljama, ali sa neznatnom razlikom u običajima. Ta tradicija naročito je razvijena u Srbiji gde se o ovom prazniku odvajkada veoma vodilo računa.

U znak sećanja na ljude koji su u Jerusalimu Isusa dočekali palminim grančicama i cvećem, kod nas je običaj da devojke i deca porane i odu da beru cveće (odatle i naziv samog praznika).

Potrebno je požuriti jer se veruje da onaj ko prvi stigne i uzbere cvet dobija pravo na jednu želju koja će mu se sigurno ispuniti ako snažno veruje.

U nekim krajevima Srbije ubrano cveće se ne unosi u kuću već se ostavlja u posudama sa vodom u dvorištu da prenoći.

Po gradovima međutim, gde ljudi mahom žive u stanovima, razvio se običaj da se buketi ipak donose u sobe, potapaju u vodu sa zlatnim i srebrnim prstenjem i da se tom vodom deca umivaju. Narod kaže, valja se!

U starim danima je u Srbiji bio rasprostranjen običaj da se na Cvete ceo dan šeta okićen cvećem. Momci bi pravili bukete i nosili ih devojkama, a svaki cvet imao je svoje značenje iz koga bi one mogle da razaznaju udvaračeva osećanja.

Cveti su dan za radost, okupljanje i druženje sa bližnjima. Zato, poklonite danas nekoj dragoj osobi cveće.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.