10. Kopija drugog grada
Halštat u Kini je zaista predivan grad, ali ako ste posetili Austriju može da vam bude iznenađujuće poznat. On je u potpunosti replika Halštata koji je pod zaštitom UNESCO-a, a za njegovu izgradnju kineski milioner je potrošio preko 940 milijona dolara. Ono što je podiglo veliku prašinu je to što niko nije javio pravom Halštatu da se pravi njegova kopija! Kinezi su unajmili privatne detektive da bi napravili nacrte i verne fotografije koje su iskoristi za izgradnju svog grada.
9. Grad bez ograda, a sa divljim životinjama
Marlot Park je grad u blizini Kruger Nacionalnog parka u Južnoj Africi, a reč je o gradu koji se nalazi usred divljine. Osim ljudi, područje nastanjuju nilski konji, lavovi i krokodili. Ono što grad čini jedinstvenim je to da uprkos stvarnoj opasnosti od napada životinja, žitelji ne smiju da grade ograde oko svojih kuća. Jedina ograda koja postoji u gradu je ona visoka 1,2 metra i služi zadržavanju životinja unutar parka. U gradu su česti slučajevi neobičnih provala - pavijana koji ulaze kroz prozore kuća i kradu hranu iz frižidera ili žirafa koje guraju svoje znatiželjne glave kroz vrata. Žrtve životinjskih napada su najčešće biciklisti, pa ih lokalci nazivaju "užinom na točkovima".
8. Grad za vojne vežbe
Grad vojne obuke "The Asymmetric Warfare Training Center" u američkoj Virdžiniji jedinstven je u svetu - sagrađen je isključivo kao poligon za vojne vežbe da bi Amerikanci trenirali svoje vojnike. U gradu se nalazi i škola, crkva, džamija, železniča stanica i druge znamenitosti, ali one su zapravo replike onih u Iraku i Afganistanu. Izgradnja grada je koštala preko 90 milijona dolara.
7. Najseverniji grad u kojem se ne umire
"Longyearbyen" u Norveškoj je službeno najseverniji grad na svetu, a jedna od posebnosti ovog grada je što je u njemu zabranjeno umreti. Čim je jedan od stanovnika teško bolestan ili na samrti, hitno se prevozi avionom ili brodom do norveškog kopna. Čak i da se dogodi smrt u gradu, meštanin neće biti tamo sahranjen. Osim toga, građanima je dopušteno da se slobodno kreću s puškama zbog velike opasnosti od susreta s polarnim medvedima, čija se populacija procenjuje na preko 3000. U gradu je zabranjeno i držanje mački jer se smatra da ugrožavaju ptice.
6. Nepoželjan grad
Nazvan još i grad duhova, Ordos u unutrašnjosti kineske Mongolije je izgrađen za život preko milijon ljudi, ali danas je naseljeno tek oko dva odsto grada. Istorija grada započela je pre 20 godina tokom profitabilnog vađenja uglja u rudnicima. Ulagači su brzo počeli da grade stanove s nadom da će ih iznajmljivati radnicima. Ipak, potražnja nije pratila ponudu i većina zgrada nije nikad useljena. Danas su ulice pune nezavršenih kuća i drugih objekata. U samo pet godina cena kvadrata se prepolovila, a mladim ljudima koji žele da započnu privatan posao grad daje svoj prostor za kancelariju i brojne druge pogodnosti da bi ih privukli.
5. Grad sa samo jednim čovekom
Grad Monovi u američkoj Nebrasci osnovali su češki doseljenici, a danas broji tek jednog građanina, 78-godišnju Elsi Eler koja vodi gradsku biblioteku s više od 5000 knjiga njenog preminulog supruga. Takođe je i gradonačelnik. Tokom 1930. grad je imao oko 200 stanovnika. Danas jedino Elsi plaća prirez gradu za održavanje gradske rasvete i komunalija.
4. Grad mrtvih
Grad Kolma u Kaliforniji poznat je i pod nazivom grad mrtvih, jer ima preko 1,5 milijon preminulih građana, a tek oko 1500 živih. Bio je vrlo popularno mesto za život do 1849. i Zlatne groznice, jer su tada ljudi počeli da se sele u obližnji San Francisko u potrazi za zlatom i brzom zaradom. Do 1880. svih je 26 gradskih groblja bilo je u potpunosti popunjeno, a 1900. su u gradu zabranjene nove sahrane.
3. Svi sugrađani u istoj zgradi
U gradu Witieru u američkoj Aljasci gotovo svi žive i istoj zgradi - soliteru visokom 14 spratova. Stanovnika je oko 200, a soliter se naziva Begičs toranj i sagrađen je 1956. Nakon izgradnje služio je kao prebivalište vojnika, ali danas to mesto ima svoj poštanski broj, policijsku stanicu, prodavnicu, crkvu, igralište i ambulantu. Jedini način pristupa do grada je preko mora ili kroz tunel dug četiri kilometra čija se vrata otvaraju svakih pola sata da bi automobili mogli da uđu i izađu iz grada. Tokom noći tunel je zatvoren. Tokom letnjih meseci tamo je oko 22 sunčana sata na dan, dok je u zimskom razdoblju debljina snežnog pokrivača oko šest metara.
2. Grad koji ne zna da li je švajcarski ili nemački
Busingen am Hočrhein je nemački grad u Švajcarskoj koji je od nemačkog tla odvojen uskim komadom zemlje koji širine oko 700 metara. S obzirom na svoju lokaciju, smatra se više švajcarskim nego nemačkim, ali njegovi žitelji uživaju povlastice i brigu obe države. Tako postoji nemački i švajcarski javni prevoz, poštanski broj obe države, a kod izbijanja incidenta stižu obe policije - ali švajcarska obično nešto pre. Svako ko tamo živi ima pravo da radi i ima nekretnine u Švajcarskoj, čak i ako nemaju švajcarsko državljanstvo, ali nakon 10 godina života u tom gradu ga ipak dobija. Grad je u 14. veku bio austrijski, a nakon što su austrijskog lorda Busingena ubili neprijatelji iz obližnjeg švajcarskog grada, Austrija se zavetovala da grad nikad neće predati Švajcarskoj, već su ga kasnije radije predali Nemačkoj.
1. Grad penzionera i seksa
Viladžes u američkoj Floridi zamišljen je kao mesto za penzionere koji će u njemu svoju starost proživeti uživajući. Zanimljivost grada je što na svakih deset žena dolazi tek jedan muškarac, a pokriva područje veće od Menhetna s više od 100 hiljada stanovnika. U gradu su "zabranjena" deca, a većina stanovnika se vozi u golf automobilima. Ipak ono što je još zanimljivije je veliki porast u broju polno prenosivih bolesti, poput HPV-a i herpesa. Ginekolog koja je radila tamo kaže da se susrela s više slučajeva polnih bolesti nego u Majamiju. Također grad je poznat po crnom tržištu Viagre, barskim tučnama i organizovanim žurkama opijanja.
Izvor: 24sata.hr
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.