
HOROSKOP ZA SREDU, 7. MAJ: Blizance neko stavlja u bezizlaznu situaciju; Vage žure ali ne uspevaju da ispoštuju rokove
Pred Škorpijama velika strast i mogućnost avanture, a šta je sa ostalim znacima horoskopa ove srede, 7. maja?
7.5.2025. 6:30
3. aprila 1948 godine, otvoreno je Jugoslovensko dramsko pozorište premijerom drame Ivana Cankara "Kralj Betajnove", u režiji Bojana Stupice. Dramski ansambl je u početku imao 40 članova, direktor je bio pisac Eli Finci, a umetnički rukovodilac Bojan Stupica.
03.04.2015.|09:54
Dan Jugoslovenskog dramskog pozorišta biće danas obeležen tradicionalnom dodelom godišnjih nagrada članovima tog teatra za najbolje umetničke i radne rezultate.
Večeras će premijeru na sceni JDP Studio imati predstava nezavisne produkcije Kino-Teatar "Rahelina kutija", sačinjena je od dokumentarne građe o našoj velikoj glumici Raheli Ferari.
Po tekstu Vlade Petrića i Nikole Jelovca, koji je i reditelj predstave - ispovesti jedne glumice u tri lica, u različitim periodima života, igraju Nada Šargin, Mirjana Karanović i Branka Petrić.
O nastanku Jugoslovenskog dramskog pozorišta odlučeno je u proleće 1947. godine, politički.
Država je htela pozorište bolje od postojećih, pozorište koje će biti bedem dekadentnim i nama tuđim modernističkim tendencijama suprotnim tada željenom realizmu. Novom pozorištu su stavljena na raspolaganje savezna materijalna sredstva i najbolji umetnici u zemlji, a reditelju Bojanu Stupici je naloženo da ih sakupi.
1947. godine, reditelj Bojan Stupica je postavljen na čelo kuće kao umetnički rukovodilac. On i kritičar Eli Finci postavili su temelje repertoarske orijentacije JDP kao pozorišta visokog literarnog nivoa. To će ostati osnovna orijentacija JDP do danas, s tim da je, pored literarnog, element scenskog dobio ravnopravno mesto.
Tako su se zajedno našli Milivoje Živanović, Sava Severova, Božidar Drnić, Jozo Laurenčić, Dejan Dubajić, Marija Crnobori, Milan Ajvaz, Karlo Bulić, Branka Andonović (Veselinović), Mlađa Veselinović, Kapitalina Erić, Ana Paranos, Ivo Jakšić, Nevenka Mikulić, Mata Milošević, Žarko Mitrović, Dubravka Perić, Branko Pleša, Nada Riznić, Joža Rutić, Viktor Starčić, Petar Slovenski, Rahela Ferari, Jurica Dijaković, Jovan Milićević, Salko Repak, Bert Sotlar, Mira Todorović (Stupica), Aleksandar Stojaković, Ivica i Tomislav Tanhofer, Mladen Šerment i drugi.
Nakon šestomesečnih proba, od trećeg do desetog aprila 1948. godine prikazane su tri premijere: Kralj Betajnove, Ujka Vanja Čehova i Ribarske svađe Karla Goldonija, sve u režiji Bojana Stupice. Kad je nadležnima postalo jasno da Stupica nije napravio kopiju Hudožestvenog teatra iz Moskve, a i da mu nije ni palo na pamet da uradi tako nešto, organizovana je prva i poslednja javna rasprava o realizmu i modernoj umetnosti u našem pozorištu. Stupica i Pozorište su optuženi, publika je bila oduševljena baš takvim predstavama, a Pozorište je već na početku života naučilo da je dogma nemoćna pred velikim predstavama. ("Vreme")
"Bojan je 29. marta 1968. prvi put stao na čelo pozorišta čiji je bio tvorac. Po ko zna koji put započeo je bitku za teatar i sve pokrenuo u svom ritmu. Angažovao je dve glumačke klase sa Akademije, započeo nove predstave i projektovao i izgradio malu scenu JDP 1969, pozorišno zdanje koje je posle njegove smrti ponelo ime – Teatar „Bojan Stupica”.
Bojanov poslednji angažman u JDP sprečila je opaka bolest, ali on je radio do poslednjeg daha. Smrt ga je prekinula 22. maja 1970. Desilo se prerano ali, možda, kako je želeo, da sagori u radu, u pozorištu koje je izgleda najviše voleo." ("Politika")
Prve sezone prošle su u znaku prikazivanja svetske i domaće klasike: Čehov, Goldoni, Šeridan, Ostrovski, Lope de Vega, Gorki, Šo, Šekspir, Plaut, Rasin, Molijer, Ibzen, Lorka, a od domaćih klasika Cankar, Držić, Sterija, Jakšić i Nušić.
Reditelji koji su proslavili JDP, Bojan Stupica, Mata Milošević i Tomislav Tanhofer, bili su već između dva rata pod uticajem evropskog modernizma što je bilo vidljivo i u njihovim predstavama.
Od sredine osamdesetih teatrolog Jovan Ćirilov, u svojih četrnaest upravničkih sezona, ustoličava JDP kao reprezentativno pozorište savremenog scenskog izraza u okvirima širim od bivše države.
JDP je izgorelo do temelja 17. oktobra 1997. navodno zbog greške na instalacijama. Pozorište je ponovo sagrađeno, a Velika scena je iznova otvorena 23. maja 2003 predstavom "Rodoljupci" Jovana Sterije Popovića u režiji Dejana Mijača. Velika scena sada nosi ime velikana srpske glumačke scene, LJube Tadića.
Od 2003. do danas obnovljeno Jugoslovensko dramsko pozorište postavilo je tekstove Čehova, Šekspira, Bulgakova, Vedekinda, Andrejeva, fon Horvata, Ostrovskog, Hera, Labjuta, Hristića, Dukovskog, Srbljanovićeve, Markovićeve... Otvorena je i treća scena pozorišta, Studio JDP, eksperimentalna scena za mlade autore. Na njoj se večeras odtvara „Rahelina kutija“.
Izvor: Wikipedia, Tanjug
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.