Naime, manastir Poganovo smešten je na levoj obali reke Jerme u blizini sela Poganovo. Pripada Eparhiji niškoj Srpske pravoslavne crkve i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od velikog značaja.

Zahvaljujući svom nepristupačnom položaju, sve do 1927. godine, do izgradnje uskotračne železnice za potrebe rudnika kamenog uglja, klanac Jerme je bio potpuno neprolazan, te je ovaj manastir ostao kroz vekove relativno neoštećen od ruku raznih osvajača.

Stari naziv mesta, pa i samog manastira je bio "Dobroševo", a Turci su ga preinačili u Poganovo. Naziv Dobroševo je zvanično vraćen selu januara 1934. godine.

O prošlosti manastira svedoče tri okrugla kamena sa natpisima, uzidana na zapadnoj strani hrama. Na njima su uklesana imena: Jovan Bogoslov (patron), Gospodin Konstantin i Gospođa Jelena.

Bugari su za vreme Drugog svetskog rata opljačkali manastir Poganovo, i odneli ikonostas iz 1620. godine sa čudotvornom ikonom Bogorodice, koja je sačuvana i nalazi se u Sofijskom Narodnom muzeju.

Narodna tradicija postanak ovog manastira vezuje za svetog cara Konstantina i njegovu majku Jelenu. Prota Teodor Titov pominje stari zapis na pergamentu, prema kome su Srbi podigli ovaj manastir pre 1130. godine, a na Proskomidiji je naslikana jedna stara ikona, na kojoj su upisana imena srpskih vladara iz najstarijih vremena. Ipak, novija istoriografija otkrila je preciznije podatke o vremenu nastanka manastira, navodi Vikipedija.

Manastir je podignut krajem 14. veka (1395. godine) a živopisan, bogatim tematskim programom, tek 100 godina kasnije, tačnije 1499. godine, od strane umetnika iz predela severne Grčke.

Osnovao i podigao ga je srpski plemić Konstantin Dejanović Dragaš, sestrić cara Dušana i posvetio ga Sv. Jovanu Bogoslovu.