Salvador Alvarenga i neiskusni ribar po imenu Ezekiel Kordoba, otišli ​​su na pecanje kod obale Meksika u novembru 2012.

Alvarenga je prvobitno planirao dvodnevno putovanje sa svojim starim prijateljem, Rejem Perezom, koji u poslednjem trenutku nije mogao da otputuje. Umesto njega , pridružio mu se 24-godišnjak Ezekiel.

Iako je Alvarenga znao da se približava oluja, bio je na moru u sličnim vremenskim uslovima i odlučio je da rizikuje.

Ovo se pokazalo kao odluka zbog koje će zažaliti.

Bili su na pecanju dva dana, kada je oluja udarila i trajale sedam dana.

Oluja je bacala čamac s jedne na drugu stranu, a stotine galona morske vode je pretilo da potone ili prevrne brod. Njihova situacija se pogoršala kada im se isključio motor. Zabrinuti da čamac takođe postaje težak i nestabilan, ribari su odlučili da odbaci veliki deo svoje opreme, a pored toga i radio je prestao da im funkcioniše

Bili su nevidljivi u beskrajnoj vodi, bez jarbola ili baklji.

Foto: Profimedia

Pošto su odlutali daleko, imali su samo zvezde kao putokaz.

Bez mamca ili udice za pecanje, Alvarenga nije imao drugog izbora osim da bude odvažan kada je u pitanju hvatanje ribe.

Klečao bi uz ivicu čamca, tražio ajkule i gurnuo ruke u vodu do ramena. Razbijao bi ribu između ruku i zabijao nokte u krljušti. To bi bila tehnika koju je na kraju savladao.
Kada je ubaci na brod, Kordoba bi je stručno očisto i isekao meso, ostavljajući delove da se suše na suncu.

„U početku nismo razmišljali o gladi“, priseća se Alvarenga (prema CNN-u). „Bila je to žeđ. Morali smo da pijemo sopstveni urin posle oluje. Tek mesec dana kasnije konačno smo dobili malo kišnice."
Vremenom, Alvarenga i Kordoba su postali željni vode i proteina.

Sve dok jednog dana Alvarenga nije uspeo da uhvati morsku pticu, koja je imala krv, što je činilo vitalnim izvorom tečnosti.

„Prerezali smo im grkljane i pili im krv. Od toga nam je bilo bolje“, ispričao je ribar.

U očaju su pokušavali da pojedu svaki deo ptice, čak i njihovo perje. Izbegavali su samo jedan deo – stomake, koji su često bili puni đubreta i plastike.

Ptice i ribe nisu bile jedini izvor hrane za par, povremeno su hvatali kornjaču ili leteću ribu.

Ipak, često bi i dalje postojali dani kada bi ostali bez hrane.

Alvarenga je rekao da je Kordoba odavno izgubio veru u spasavanje: „Mnogo bi plakao, pričao o svojoj mami, kako jede tortilje i pije nešto hladno. Pomogao sam mu koliko sam mogao. zagrlio bih ga. Rekao sam mu: „Uskoro ćemo biti spaseni. Uskoro ćemo naići na ostrvo." Ali ponekad bi postao nasilan, vrištao da ćemo umreti.“

Pošto se razboleo od jedenja sirovih morskih ptica, Kordoba je doneo strašnu odluku: odbio bi svu hranu.

Na dan kada je Kordoba umro, Alvarenga kaže da je padala kiša.

24-godišnjak je preminuo u zamrzivaču čamca, gde su se njih dvojica svakodnevno krili, kako bi izbegli žarko sunce.

Zamolio je Alvarengu da poseti njegovu majku.

Alvarenga je za The Guardian rekao Džonatonu Frenklinu: „Zamolio me je da kažem njegovoj majci da je tužan što ne može da se oprosti i da ne bi trebalo da mu pravi više tamale (tradicionalno mezoameričko jelo) – trebalo bi da ga puste , da je otišao s Bogom.”

Ribar je rekao da je šest dana imao jednostrane razgovore sa Kordobom, pre nego što je shvatio da je poludeo.

Da bi sačuvao svoj razum, bacio je telo svog kolege u okean. Pošto je Kordoba preminuo, Alvarenga je ostao sam.

Alvarenga je rekao da se tokom tog vremena fokusirao na pronalaženje hrane, molitvu i pevanje himni. Rekao je da bi često viđao teretne brodove kako prolaze, ali nije bio siguran da li su to u njegovoj mašti.

Kada je reč o spasavanju ribara, nije ga spasio čamac.

Nakon 438 dana plutanja u ogromnom okeanu, Alvarenga je u daljini uočio planine. Dok se približavao, skočio je u vodu i zaplivao prema kopnu.

Ribar se iskrcao na obalu u januaru 2014. Rekao je da se posle toliko dugog boravka u samici počeo „plašiti ljudi“.
Alvarenga je ispunio svoje obećanje i posetio Kordobinu majku.

Foto: Profimedia

Sarađivao je sa reporterom Džonatanom Frenklinom i objavio knjigu u novembru 2015. pod nazivom „438 dana: Izvanredna istinita priča o preživljavanju na moru“.

Ubrzo nakon objavljivanja, Kordobina porodica pokrenula je tužbu od milion dolara protiv Alvarenge, tvrdeći da je pojeo njihovog Kordobu bi preživeo, prenosi magazin People.

Alvarengin advokat je negirao optužbe i tada je istakao da je to objavljeno samo nekoliko dana nakon što je objavljena knjiga o mukama poginulog.

On je za El Salvadorski "El Diario de Hoy" rekao: „Verujem da je ovaj zahtev deo pritiska ove porodice da se podeli prihod od knjige. Mnogi veruju da će knjiga učiniti mog klijenta bogatim čovekom, ali ono što će on zaraditi je mnogo manje nego što ljudi misle."

Alvarengu je tužio i njegov bivši advokat Benedikto Perlera, koji je tražio milion dolara zbog navodnog kršenja ugovora, prenosi El Diario de Hoj.

Iako je Alvarenga u početku razvio fobiju od okeana, ona je vremenom izbledela.

Njegov advokat Džefri Masonek rekao je za NBC Njuz: „Znam da je spomenuo želju da se vrati ribarskom životu. Mislim da mu ide dobro. On je veoma, veoma zahvalan što je živ."

Povezane vesti