Još kao dete je kročila na daske koje život znače. Danas iza sebe ima više od 50 godina rada u pozorištu. Njena posvećenost umetnosti, nezaboravne uloge u pozorištu i na filmu, kao i saradnja sa nekim od najvećih imena domaće i svetske kinematografije, ostavili su neizbrisiv trag u jugoslovenskoj i srpskoj kulturi.

O početku karijere sa samo šest godina, susretu sa Titom, i kako se raste kao profesionalac, govoriće nam Ljiljana Peroš, pozorišna i filmska glumica.

- Glumac želi da radi dokle god oseća ljubav, strast za tim i dokle može. Dakle, dokle budem zdrava, dokle budem želela da budem na toj sceni, ja ću dotle da radim - kaže Ljiljana i dodaje:

- Ja sam bila predodređena za glumu. Ja sam sa 6 godina, sama napisala neku mini monodramu i izvela je pred učiteljicom, žena je ostala zapanjena i onda pozvali direktora škole i sve nastavnike, da pogledaju to i oni mene pošalju na beogradsko takmičenje i ja osvojim prvo mesto. Eto, tako je i počelo. Onda je pozorište, da me nagradi za to prvo mesto u Beogradu, mene izabralo da ja te godine drugu Titu čestitam rođendan i da mu predam buket cveća - rekla je Ljiljana, ispričavši da je bila toliko mala da je direktor morao da je drži u naručju, da je digne, a posebno joj je ostalo u sećanju kako Titova brada ne grebe.

- Sećam se da me je pogledao i rekao, pa zar ti tako mala, već meni čestitaš rođendan i da me je baš poljubio, a ostalo mi je u sećanju da je njegova brada bila baš glatka. 

Na koji način je uspela da uskladi školu sa glumom i još mnogo toga o Ljiljani, pogledajte u snimku:

Povezane vesti