Majka koja je nadljudskim naporima uspela da spasi 13-godišnju ćerku iz bujice – tako su svi mediji preneli vest da je Lejla Zalihić skočila sa trećeg sprata kako bi ćerku spasila u poplavama, koje su nedavno zadesile Bosnu i Hercegovinu.

Lejla je plivala tri kilometra kroz mulj i sve što je voda nosila, a cilj je imala samo da spasi ćerku!

Kako je pronašla dovoljno snage, kada je postala svesna svega što se dogodilo i kako se ona sada oseća, kao i članovi njene porodice, ispričala je Lejla Zalihić u „Jutru“ Prve!

"Trenutno smo, hvala Bogu, dobro, i ćerka i suprug i ja. U Konjicu smo, odmaramo, i kako je bilo – dobro je“, za početak nam je rekla Lejla.

Lejla je 12 dana provela u bolnici, jer je imala upalu pluća i slomljena dva rebra, kao i podlive.

"Otišli smo da spavamo suprug i ja oko pola 12 uveče, na prvom spratu kuće. Na drugom spratu su bile moja svekrva i ćerka. Oko pola dva nam je zazvonio telefon i pozvao nas komšija, ali već tada je signal bio loš, i nama se učinilo kao da nam je rekao voda. Mi nismo pogledali kroz prozor, ostali smo budni narednih 15 minuta i tada smo pogledali kroz prozor i videli da je tada već voda nadošla i da je prvi sprat već poplavljen“, priseća se Lejla i nastavlja:

"Tada smo uzeli samo osnovne stvari i popeli se na drugi sprat kuće, gde su bile svekrva i moja ćerka. Tu smo ostali narednih sat vremena i videli kako voda samo buja. Tada smo videli kako nam voda odnosi auto. Onda smo se svi zajedno popeli na treći sprat. Zvali smo i vatrogasce, policiju, civilnu zaštitu...  Javljali su nam se i govorili da su već krenuli, ali da ne mogu da dođu jer su svi putevi bili već odronuli, most je jedan pao... I pošto smo bili u jednom delu kuće, samo smo čuli kako se jednom, drugi put kuća ljulja i treći put je pala“, priseća se Lejla.

"Mi smo zajedno pali sa kućom, bujica nas je nosila 2,5 do tri kiloemtra. Niko ni za koga nije znao. Sa ćerkom sam se našla na pola jezera. Tu sam se ja zaglavila u mulju, u drvetu i kada sam čula kako me doziva ’Mama, mama’, odmakla sam drvo, zaronila i došla sam do nje. Previše smo bile teške, smrznute, za muža ništa nisam znala“.

Lejla je priznala da je sve vreme čekala pomoć, ali pomoć nije mogla ni da dođe do njihove kuće.

"Zvale su nas komšije i govorile da se smirimo, da će oni uspeti da nas spasu. Međutim, oni su videli da za nas nema spasa, nego nisu hteli da nam govore".

Kako se osetila kada je uspela da dohvati ćerku u toj bujici vode, umesto odgovora u studiju Prve nastao je muk.

Celu ispovest majke Lejle Zalihić možete pogledati u nastavku:

Povezane vesti