Ovaj Britanac je oduvek želeo da bude glumac i kad je imao dvadesetak godona, nakon škole glume uspeo je čak i da se domogne nekih manjih uloga. Pojavio se u filmovima "Snatch" i "About a boy" i upoznao velika imena poput Breda Pita i Hjua Granta.
Međutim, kritike na račun njegove glume su ga potpuno uništile i promenile mu sve u životu. Ponestajalo mu je novca, a nije želeo da se vrati kod svojih roditelja kojima nije želeo ni da se požali. To bi, kako je rekao, za njega bio potpuni poraz. Tako je postao beskućnih i narednih 6 meseci živeo na kartonskim kutijama tokom 90-ih godina.
Svaki dan bio je ljuta borba za opstanak, a prosio je za hranu kako bi preživeo. Više puta je bio ozbiljno pretučen od strane pijanaca i drugih beskućnika. Spavao je na kartonskim kutijama preko puta londonske Akademije za glumačke umatnosti, a pored toga što nije imao ništa borio se i sa depresijom.
I, čim je Dru stekao još nešto novca, odlučio je da uradi "nešto ludo". Osnovao je svoju firmu koju je nazvao "Sanšajn šušajn" (sjaj sunca i poliranje cipela).
Danas sarađuje sa prestižnim kompanijama širom Londona čiji direktori i menadžeri drže to sjaja svojih cipela. Danas Dru zarađuje više od 250.000 funti godišnje, a većinu svog novca daje u dobrotvorne svrhe. Ono na šta je posebno ponosan je to što u svojoj kompaniji zapošljava samo beskućnike i ljude sa posebnim potrebama.
Do sada je zaposlio oko 40 beskućnika i ostavio im izbor da odluče na koji način će pomagati neku od humanitarnih akcija ili organizacija.
Jedan od njegovh zaposlenih Alan Walton ima 51 godina, a od toga je više od 15 godina bio bez posla. Takođe je imao brojne zdravstvene probleme. Kako je rekao, Dru mu je pružio pored posla i nadu i samopouzdanje, tako da sad počinje da uviđa svrhu svog života i budućnost.