Alfred Nobel je sa porodicom preselio iz rodnog Stokholma u Sankt Petersburg 1842. godine nakon što je očeva radionica bankrotirala. U to vreme bili su na ivici siromaštva, a mladi Alfred je radio kao prodavac šibica na ulici.

Godine 1859. vraćaju se u Švedsku. Njegov otac je bio inženjer pa je zbog toga mnogo putovao. Alfreda Nobela je, baš kao i njegovog oca, veoma interesovala upotreba eksploziva u građevinarstvu, posebno na američkom tržištu u razvoju. Nobel je počeo da proizvodi gliceril-trinitrat (nitroglicerin), ali je prilikom rukovanja eksplozivnom tečnošću dolazilo do nesrećnih slučajeva.
Godine 1865. njegova fabrika je odletela u vazduh, a tom prilikom petoro ljudi je poginulo među kojima je bio i njegov brat Emil.

Nobel je kasnije otkrio da je eksploziv bezbedan ako ga apsorbuje infuzorna zemlja. Mešavinu su prodavali kao šipke premazane voskom, odnosno kao “dinamit”.
Alfred Nobel je posedovao nekoliko naftnih polja u Rusiji od kojih je profitirao. Njegovi pronalasci su bili raznovrsni i imao je oko 355 patenata.

Alfred Nobel je bio i dramski pisac. Napisao je dvojezičnu (švedski i esperanto jezik) dramu „Nemesis“, baziranu na stvarnom događaju. Glavni lik drame, Beatris Cenci je stvarna osoba, osuđena na smrt i pogubljena 11.septembra 1599. u Rimu. Nobelova knjiga daje viđenje događaja koji su prethodili toj kazni. Drama „Nemesis“ je prvi put objavljena 1896. u Parizu, malo pre Nobelove smrti.

Bio je veoma bogat, a njegovo ogromno bogatstvo ostavljeno je Fondu za dodeljivanje Nobelove nagrade. Element sa rednim brojem 102 je po njemu dobio ime nobelijum.
Umro je u svojoj kući u San Remu u Italiji…

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.